Opet ja

Opet ja
Nevena Subotić glavom, bradom, kosom i velikim minđušama

четвртак, 24. април 2014.

Zašto pravim blog

Prva reč koja mi pada na pamet kada razmišljam o tome zašto pravim blog je AUTOCENZURA. 

Iz nekoliko vrlo pragmatičnih razloga već godinama sve što pišem podleže brutalnoj autocenzuri.  To mi pada teže nego da jedem integralni hleb sa brokolijem i tunjevinom. I jedno i drugo je zdravo ali se teško guta. I posle jednog i drugog postupka ima manje rizika po zdravlje i budućnost.

Dani ludosti i hrabrosti nisu doneli egzistencijalnu sigurnost za moju porodicu i sada su logično nastupili dani AUTOCENZURE.

E, a ovde mogu da istresem sve što sam sama sebi precrtala crvenim flomasterom u glavi još pre nego što je ispisano na papir. Ovo je moje skladište autocenzurisanih tema, ideja, zapažanja, psovki, kritika, kuknjave.

PR i novinar nemaju pravo na privatno iznošenje razmišljanja bez odgovornosti za napisano. 

Zato pravim blog.

Kad jednom odlučim da me AUTOCENZURA izjeda više nego ideja o samostalnom pocetku. Kad stvarno umesto PR-isanja i novinarisanja počnem da gajim organski paradajz otvoriću pandorinu kutiju NEAUTOCENZURISANIH tekstova.

Kukavički? Jeste, Praktično?Jeste na kvadrat.

Ja sam se uvek deklarisala kao pretežno pragmatični tip, ostajem tome dosledna.