Opet ja

Opet ja
Nevena Subotić glavom, bradom, kosom i velikim minđušama

понедељак, 11. децембар 2017.

Gde su nestale žene sa političke scene Srbije



Kraljica Viktorija, Elizabeta, Kaktarina velika, Marija Terezija. Margaret Tačer vladarke za čije epohe su njihova kraljevstva prolazila koroz najbolje periode. Recimo, kada je videla beskrupulozno tlačenje seljaštva, Marija Terezija je naredila: „ Seljaštvo mora biti u stanju da se održi, isto kao što mora da plaća porez“,  ne zvuči baš naročito nežno, ali za ono vreme izuzetno progresivno.
 
O specifičnoj istorijskoj  ulozi Kleopatre ili Indire Gandi ne moramo ovog puta nešto preterano razglabati, ionako većina o njima zna sve što je potrebno.
Na čelu 16 zemalja sveta nalaze se žene premijeri i predsednice. Tri evropske zemlje imaju žene za predsednika. To su Litvanija, na čijem čelu je Dalija Gribauskaite, Hrvatska sa Kolindom Grabar Kitarović i Malta sa predsednicom Mari Luis Koleiro Preko. Osim Tereze Mej i Angele Merkel, šefovi vlada evropskih država su i Beata Šidlo, koja  je do  pre koji dan vodila  poljsku vladu i premijerka Norveške Erna Solberg.

Finska je zemlja u čijoj vladi sedi najviše žena – pa samo joj ime kaže „Finska“, fina zemlja koja je omogućila ovakav ženski sastav.
Žene imaju ukupnu najveću moć na Islandu. U vrhu liste gde žene imaju moć su i Irska i Norveška, ali i Ruanda, e sad baš ta Ruanda nije morala tu da se umuva zbog svih dešavanja sa ratnim zločinima, al sad šta je tu je.

Ceo ovaj bombastični uvod sam napisala samo iz tog razloga da vas pitam:          „ Gde su vam se izgubile žene na političkoj sceni Srbije“

Sado mazo dominantne supruge: Jovanka, Mira Marković, i Danica Drašković se ne računaju one nisu svojim izborom stigle na političku scenu, ali su na njoj ostavile gadan trag i skoro potpuno anatemisale žene na srpskoj političkoj sceni.

Neko će možda pomešati politiku i novinarstvo pa Bojanu Lekić, Brankicu Stanković ili Olju Bećković, Antonelu Rihu,  pokušati da navede kao žene u politici. Iako malo liči nije ni blizu. 

 Sanda Rašković Ivić, Nataša Mićić, i  Vesna Pešić svaka iz svog razloga trenutno nema značajnijeg uticaja na sferu aktuelne politike.

Najbolji opis žena na srpskoj političkoj sceni možda je dao naslov jedne dnevne novine „Naučile samo da aplaudiraju muškarcima“.

A možda je stvarno vreme za neku jaku, pametnu ženu u Srbiji. Od ovih sadašnjih „muškarčina“ iz pozicije i opozicije ne mož biti gora. (Ikebana Brnabić se naravno ne računa, i Zorana - okrečno lice – Mihajlović, ni u ludilu, a one SPS starlete - da ne kažemo onu reč na k koju svi bolje razumemo - u ministrstvu inostranih poslova i u svim ministrstvima gde SPS ima uticaj, to vam je jasno da se nikako ne računa u politiku nego u prostituciju.

A zašto baš žene?

Pa računam i pitam vas? Kad ste poslednji put čuli da je neka žena sa šmajsreom ušla u neki kafić i pokokala pola gostiju? Ili uletela u neku crkvu  i pobila gomilu vernika, ili recimo na  nordijskom ostrvu  skoro sve pohađače nekog kursa?  Ja možda nisam najbolje obaveštena, ali nekako mi se čini da takvih slučajeva uglavnom nije bilo. A ni da žena ispred centra za socijalni rad ubije muža i dete, recimo. Ima po neki slučaj da u zatvoru čame neke jadnice kojima je dozlogrdilo da ih muževi lemaju pa su ih na spavanju uglavnom upljeskale, idući logikom, bolje i u zatvoru živa nego na slobodi sa glavom u torbi.

Drugo: Kaže lepo Đorđe Balašević „Kad bi žene vodile države, ne bi više bilo ratova, al bi bilo puno naburenih država, koje ne bi divanile jedna sa drugom“, i ubeđena sam da je Đole i ovog puta u pravu, jer koja bi normalna žena poslala svoje dete ili muža u rat, a isto tako i tuđe, kad zna kako boli briga i gubitak.

Sad bi bilo dugačko za jedan prosečan blog da ovde objasnim šta su sve prepreke da se pojavi više žena na našoj političkoj sceni. Reći ću ovog puta na tu temu samo ovo: Na njihovom  političkom putu noge im neuporedivo više podmeću žene nego muškarci. One uporne i hrabre žene koje su uspele da se izbore sa negodovanjem svojih muževa, porodice i bliže okoline i ostale istrajne u tome da se bave politikom, nailaze na dodatnu prepreku, otpor žena. A zašto žene imaju potrebu da osujete ravnopravno učešće pripadnica njihovog pola u politici moglo bi se razgovarati, ali da je jedan od razloga u načelu  „ Ja ne mogu i neću, ali neću  dati ni tebi“, ili u lakšem prihvatanju da je muškarac ostvario uspeh na tom polju, jer ako ga ostvari žena onda nema izgovaranja da je to nemoguće i gubi se lako primenjiv alibi – To je nemoguća misija za žene.

Dok uticaj muškaraca na manji boj žena u politici  proizlazi  iz  dva pravca:
Jedan je da smatraju žene nedovoljno posvećenim, istrajnim i sposobnim da opstanu u politici (pored svih obaveza koje imaju u porodici). Drugi razlog je što im je dosadilo da besnim suprugama, pored toga što objašnjavaju zašto se ne bave dovoljno porodicom i previše vremena posvećuju politici, treba još dodatno da opravdavaju provođenje vremena u društvu političara od kojih su, gle čuda i nesreće, neki i ženskog pola. Pa kako sve to da izdrže nejaka pleća naših nežnih Balkanaca. Ima jedna scena u vozu u seriji Sex i grad. Kupe pun muškaraca gleda finale nekog sportskog prvenstva i na Samantino pitanje zašto niko od njih ne obraća pažnju na žene u kupeu, odgovaraju da su dobili dozvolu od žena da finale gledaju zajedno i uživaju u putovanju vozom i druženju, ali da su obćali da ih neće varati sa drugim ženama. Sve ti jasno posle ove scene. Manje žena u politici, manje problema muškarcima. Ne smatraju ih konkurencijom nego nepotrebnom smetnjom.

Žene u izvršnoj vlasti na lokalu:
  • manje od 5% lokalnih samouprava za predsednicu opštine ili gradonačelnicu ima ženu.
  • u oko 8% lokalnih samouprava su žene na pozicijama zamenika gradonačelnika
  • u opštinskim i gradskim većima po Srbiji ima samo 16% žena (84% muškaraca)
  • u 23 opštine/grada nema nijedne žene u opštinskom/gradskom veću i taj trend se povećava
  • Dok žena nema na političkim funkcijama izvršne vlasti ima ih na mestima načelnica opštinskih i gradskih službi i čine čak polovinu načelnika (oko 40%) i više od polovine rukovodilaca (više od 55 %) ovih službi. Reč je o operativnim izvršilačkim pozicijama a ne političkim funkcijama, ove pozicije podrazumevaju predani rad i organizaciju
Evo i iz ovog istraživanja se lepo vidi da su žene na  pozicijama koje podrazumevaju predani rad i organizaciju. Prevedeno na prost jezik, žena će i sa najmanjim budžetom voditi svoje domaćinstvo što stabilnije može uz puno rada, dobre organizacije i snalažljivosti.

I onda:
Zašto nema žena u politici Srbije? Kakv novi kvalitet bi one unele kad bi ih bilo više?  Šta bi jedna nova Jovanka Orleanka ili Indira Gandi ovde uradile? Mislite o tome?

Za kraj odgovor na pitanje: Tajna nestanka žena sa političke scene Srbije? Pa, nisu se ni pojavile na njoj? Ili jesu u tragovima. Nedovoljno.