Opet ja

Opet ja
Nevena Subotić glavom, bradom, kosom i velikim minđušama

четвртак, 31. децембар 2015.

Dragi Deda Mraze, nisam bila dobra pa ti vidi šta ćeš


Dragi Deda Mraze,

kao i svih ranijih godina ni ove godine nisam bila dobra. Nisam na vreme plaćala račune, kasnila sam na skoro sva mesta gde sam išla, puštala sam decu da igraju igrice na komjuteru i telefonu više nego što bi trebalo, a nisam ni provodila dovoljno vremena sa njima. Nisam se odrekla cigareta, Nisam uglavnom imala previše strpljenja ni za želje i zahteve svojih roditelja. Često nisam imala vremena da pričam ni sa sestrom u Holandiji.

Nekoliko puta sam slušala novokomponovanu muziku prilično lošeg kvaliteta. Često slušam pop muziku sumnjivog kvaliteta, takozvane "ljige". Pročitala sam samo 1 knjigu tokom cele godine. Nekoliko puta sam se neopravdano "istresla" na novinare u redakciji. Poklone za dečije paketiće nisam kupila u Deksiku nego kod Kineza.

Nemam ništa da kažem u svoju odbranu i neću da ti obećam da ću sledeće godine biti bolja, jer sigurno neću. Ako može malo da "ispegla" stvar:

- Napravila sam oko 6 kilograma ruske salate (sve sam skuvala i iseckala,)
- Visila sam na merdevinama i drvetu oko sat vremena dok sam postavila sve svetleće rekvizite na kuću i  u sobu


- Okitila sam dve jelke i napravila jednu tortu















- Vodila sam drugarice juče na dve odlične prednovogodišnje žurke.

Ne mešam šareni i beli veš. Ne gubim mužu po jednu čarapu posle svakog pranja. Idem na roditeljske sastanke, Vozim decu na sve treninge, i kad mi se spava i kad sam mrtva umorna. Često slušam klasiku, najčešće kvalitetan rokenrol. Ne čitam Kurir ni Informer, Ne gledam Pink i ni jedan rijaliti.

 Uzdržavam se od epskih i lirskih opisa onog što bih imala da kažem na račun Vlade i premijera.

Eto, to ti je ukratko ono što sam imala da ti kažem, mada ionako sve ti to znaš i više od onog što sam napisala. Ti ako hoćeš sredi  mi ono što sam tražila, ako nećeš, šta da ti kažem, snaći ću se ja i sama.



субота, 26. децембар 2015.

Sabiranje, oduzimanje, smrti i revolucije

Kad si u četrdesetim i desi se da ostaneš bez nekadašnje dobre drugarice iz razreda možeš: da se sabereš, oduzmeš ili rešiš da napraviš revoluciju u preostalom delu svog života, suočen sa njegovom evidentnom i nepredvidivom prolaznošću.

Po mojoj slobodnoj proceni većina njih se u takvoj prilici pomalo oduzme, ali od alkohola, i nastavi da živi kao i do tada bez nekih naročitih analiza i presabiaranja. Jedan manji deo se sabere i prestane da se opterećuje nevažnim detaljima shvatajući da ima mnogo važnijih stvari od toga što nema poslednji model cipela, i što su  prljave čarape umesto u korpi za veš pored troseda.

Najređi su oni koje gupitak generacijskih drugara motiviše na revolucionarne promene u životu.
A na kraju kad bolje razmislim, šta je uopšte revolucionarna životna promena?
Promena mesta prebivališta, promena posla ili načina na koji provodiš slobodno vreme, ili se odnosiš prema drugima.

I da umalo da zaboravim. Postoje i oni koji se prvo oduzmu, pa se saberu i onda se odluče na revolucionarne životne promene.

Ne znam u koju od pomenutih grupa bih svrstala sebe, jer nije proteklo dovoljno vremena za neku ozbiljniju analizu. Znam samo da sam posle šest godina konačno prihvatila činjenicu da život u Novom Bečeju može biti jednako zanimljiv, prijatan i izazovan kao i u Beogradu. Da sam se pomirila sa činjenicom da moraš da tolerišeš konstantne analize, komentare i sugestije, koji se odnose na tvoj privatni i poslovni život, od ljudi koje skoro i ne poznaješ. Da sam prestala da obraćam pažnju da li je društveno prihvatljivo da se provodi vreme sa decom u parku, igraonici ili na gradskoj plaži iako nema skoro nikog. Da ozbiljniji šoping ne može da se obavi ovde, ali da Beograd ili Novi Sad nisu preko sveta i da je čak i vožnja do njih, ako hoćeš, lepo iskustvo.
Ustvari se nekako bolje osećam u sopstvenoj koži, što je prijatan povratak na staro jer sam se ceo život u njoj dobro osećala, sa izuzetkom nekoliko poslednjih godina. 

Da li sam samo u životnoj gužvi dobila nazad svoje roze naočare, koje je neko slučajno zamenio crnim, ili  su crne igrom slučaja ispale i ostale na groblju pokazaće mi vreme. Do tada udobno u svojoj L veličini kože, ako se skupi ili raširi smisliću novu strategiju.