Zašto me toliko
dotiče borba meštana sela Rakita sa investitorom koji je hteo da im stavi reku
u cevi i ostavi ih bez vode? Kakve veze ovo selo sa svega dvestotinak
stanovnika u blizini Pirota i Babušnice ima sa mojim životom u Vojvodini?
Na prvi pogled
skoro nikakve, ali ustvari nije tako.
To što neki
tajkuni i predsednikovi kumovi* (pogledati deo Dodatak) guraju reke u cevi pod zaštitom države i
naplaćuju milione evra od stnovnika Srbije prodajući im tu istu struju po povlaštenoj ceni i to da kupci to i ne znaju, podsetilo me je na otimačinu
državne zemlje iz našeg komšiluka, koja se takođe deli kumovima i drugarima.
To izgleda ovako:
1) donesu poguban zakon o izgradnji MHE
2) sumnjivi investitori izgrade MHE i država im dodeli status povlašćenog proizvođača električne energije
1) donesu poguban zakon o izgradnji MHE
2) sumnjivi investitori izgrade MHE i država im dodeli status povlašćenog proizvođača električne energije
3) MHE unište
reku, ubiju sav živi svet u njoj, oko nje i ostave meštane sela bez egzistencije
(staje poljoprivreda, staje stočarstvo, staje seoski turizam, sve...)
4) MHE proizvode
struju u veoma malim nebitnim količinama i to zovu "zelena
energija"
5) struju od njih
kupuje EPS po mnogo većoj ceni nego što je inače cena struje na tržištu... I to
12 godina
6) tu cenu
plaćamo mi. Nama je naplaćuju kroz posebnu stavku na računu za struju.
(tekst je skinut sa FB izvinjavam se autoru kome nisam zapamtila ime, a sada ne mogu da ga pronađem u gomili novih objava)
Ako niste znali
jedna od onih sitno pisanih stavki na računu za struju pod brojem 6 upravo se
odnosi na to da vi dobrovoljno finansirate razvoj mini hidroelektrana u Srbji.
Kako finansiramo mini hidro elektrane, a nismo ni pitani da li hoćemo, objasnila
je Marija Mihajlović na društvenim mrežama: U Srbiji ima oko 3, 5 miliona
prikljucaka. Svako plaća tu stavku u odnosu na potrošnju. Što je potrosnja
veća, veci je i iznos. Neko plati 10 a, neko i 50-60 din. Ako uzmemo neki
minimalni prosek, recimo 20 din. puta 3,5 miliona prikljucaka to je oko 70
miliona dinara, što je oko 600 000 evra svakog meseca i to naših para ide njima
za stavljanje reka u cevi. Ako to pomnožimo sa 12 meseci dobija se oko 7
MILIONA EVRA NASIH PARA GODISNJE!!!
Ugovor koji Elektro
distribucija ima sa investitorima MHE, na osnovu kojeg oni od nas uzimaju
novac, putem stavke br. 6 je ništavan jer, nemaju pravo da u ime
trećeg lica sklapaju ugovore, niti smo mi kao pojedinci dužni da finansiramo
privatne projekte. Marija Mihajlović se pita da ukoliko je
nemoguće da se ova stavka sa njenog računa izbaci, mada ne vidi zašto bi bilo,
da li onda može da zna kolika je njena dividenda i kada će biti isplaćena, s
obzitom da je na ovaj način ulagač u projekat, bez da ju je iko pitao. Upadljiv
izostanak bilo kakvog komentara na slučaj Rakita bilo koga iz državnog vrha
takođe je simptomatičan.
Da se vratimo na
paralelu sa Vojvodinom i njenim uzurpiranim državnim njivama. Sličnost je u
tome što je prirodni resurs koji su koristili meštani tj. poljoprivrednici
vojvođanskih sela, kako bi uspeli da svoja domaćinstva sa ivice egzistencije
pretvore u koliko toliko profitabilne porodična gazdinstva sada odlukom države
pripao tajkunima, biznismenima, opet nečijim kumovima i partijskim drugarima. I
to sve po Zakonu o poljoprivrednom zemljištu na osnovu koga pravo
prvenstva zakupa državnih njiva imaju pravna lica koja se obraćaju Ministarstvu
poljoprivrede po raspisanom konkursu i od ukupne površine državnog
poljoprivrednog zemljišta grada ili opštine, njima pripada 30 odsto. Što
preostane, ide za licitaciju.
Kako sve to
plastično izgleda najbolje se moglo videti na slučaju Gakovo. Kao novi vlasnici
zemljišta i firmi u Gakovu pojavili su se Ivan Bojović, partner poslanice SNS-a
u Skupštini Srbije Marije Obradović, koja je ujedno i potpredsednica SNS, zatim
Dragana Potpara,poslanica SNS-a u Skupštini Vojvodine, Stefan Videkanjić,
bratanac predsednika opštine Kula Perice Videkanjića (SNS), kao i preduzeća u
vlasništvu advokata Tomislava Višnjića koji se proslavio kao branilac optuženih
za ratne zločine pred Tribunalom u Hagu, što su podaci VOICE na osnovu provere
parcela i ranijeg popisa imovine Graničara ad u stečaju.
Gakovo je samo
jedan od brojnih primera jer se oko njega vodila žestoka borba zbog velike
količine državne zemlje poljoprivrednoog kombinata. Ali tu su i drugi primeri
poput kompanije Tenis koja je na 30 godina dobila hiljade hektara zemlje u
Vojvodini pod javnosti nepoznatim uslovima. Kao jedini ponuđač na tenderu za
prodaju PKB-a pojavila se kompanija "Al Dahra doo Irig" i
ponudila 105,05 miliona evra, samo milion više od početne cene i time
zvanično postala njen kupac. Imovinu PKB-a činilo je oko 17.000 hektara
poljoprivrednog zemljišta, 70 km kanalske mreže za navodnjavanje, 17.000 grla
stoke i druga imovina i mehanizacija. Procenjena vrednost zemljišta,
građevinskih objekata i opreme je 208,5 miliona evra, udela od 29 odsto
kapitala Ekolaba u vlasništvu Akcionarskog fonda 214.700 evra, a 45,77 odsto
Instituta PKB Agroekonomik 431.300 evra. Ko zna da računa, a i ko ne zna vidi
na prvi pogled iz aviona da nešto ne štima. Po finansijskom izveštaju
knjigovodstvena vrednost ukupne imovine PKB bila je oko 600 mil EUR.
I da sada ne
ređam sva sela i njive koje su drugobitnom akumulacijom kapitala od seljaka
stigle do budućih robovlasnika. Neki pokušaji bahate uzurpacije državne zemlje
su delimično osujećeni borbom u lokalnoj i pokrajinskoj skupštini i preko
medija, kao naprimer slučaj sa kompanijom koja je tražila 1005ha zemlje u
opštini Novi Bečej. Ova kompanija, koju su povezivali sa advokatom Siniše
Malog, na kraju je dobila samo 379ha, nakon velike medijske prašine i
žustrog protesta lokalnih poljoprivrednika u podršku opozicionih poslanika Lige
socijaldemokrata Vojvodine.
Možemo se
prisetiti i ne tako davnih događaja kada su seljaci izašli da
pokušaju da odbrane poslednje slobodne poljoprivredne površine u
svom somborskom ataru od uzurpacije privatnih batinaša vezanih za
najuži vrh stranke na vlasti, pa su zbog toga svi pohapšeni i odmah
osuđeni?
Ovakvom
uzurpacijom oranica, lokalna poljoprivredna domaćinstva, koja su ih ranije
obrađivala, višestruko su oštećena. Mnoga od njih neće biti u
mogućnosti da servisiraju svoje kredite, koje su uzeli računajući na prihode sa
tih oranica, a koje su im oduzete tako da im prete teška vremena ili
propadanje.
Nažalost ova
tematika uzurpacije njiva nije tako atraktivna kao spašavanje reka sa
teritorija prirodnih rezervata. U slučaju Rakite uzbunila se javnost. Društvene
mreže su se zapalile. Ekolozi i osvešćeni aktivisti su se pridružili borbi
meštana da ne izgube svoje izvore vode. To je već druga reka koja je
možda spašena. Mnoge, na žalost, čini se neće biti te sreće. Oranice još uvek
bole samo vojvođanske poljoprivrednike, a princip rada uzurpatora uz pomoć
države je isti. Možda neko i reaguje pre nego što bude kasno. Ili ćemo opet za
50 godina sve da nacionalizujemo, pa opet sve ispočetka. Do tada će se iz Vojvodine
iseliti još mnoštvo ljudi, koji su mogli pronaći motiv za opstanak u obradi te
zemlje, a ona im sada vise nije na raspolaganju i sve manje će biti. Rakićani
su pokazali da postoje načini da se nešto što je nepravedno, nelogično,
bezobrazno i lopovski spreči. Eeee, kad da li bi Vojvođani mogli da odu po pelcer.
Dodatak:
Šta je na tu temu
MHE pisao Danas na osnovu podataka CINSa
Među vlasnicima
malih hidroelektrana su brojne javne ličnosti i to ne samo iz poslovnih
krugova, već i iz politike i sporta. Možda i najzanimljivije među tim imenima
je ono Nikole Petrovića, kuma predsednika Srbije Aleksandra Vučića, a inače
bivšeg direktora Elektromreže Srbije i kadra Srpske napredne stranke.
Prema medijskim
izveštajima, od 2013. do 2016. na osnovu propisanih fid-in tarifa kompanijama
koje su povezane sa Petrovićem isplaćeno je više od 7,2 miliona evra.
Prema podacima
CINS-a, vlasnicima malih hidroelektrana je u periodu od 2013. do 2016. godine
isplaćeno više od pet milijardi dinara, odnosno više od 41,6 miliona evra. Od
toga, nešto manje od 14 miliona evra je otišlo u Drinsko-limske elektrane, koje
su u vlasništvu EPS-a, dok je sve ostalo završilo na računima privatnih firmi.